Tijekom prikupljanja podataka za potrebe tiskanja knjige o našem rodoslovlju u crkvenoj matici umrlih u ramskoj župi pronašli smo podatak o obitelji Rotim koju je pokosila španjolska gripa. U njihovu spomen donosimo nekoliko informacija, a sve kako se nesretno stradale ne bi zaboravilo.

 

U knjizi "Rotimi kroz 300 godina svoga postojanja" na stranici broj 199. nalazimo prikaz ramske obitelji Joze Rotima i supruge Anice rođ. Brajko. Jozo Rotim je sin Petra Rotima i Marije rođ. Miličević i rođen je 1881. godine u Šerovini gdje se i oženio Anicom Brajko. U braku im se rodilo, za današnje pojmove, mnogobrojno potomstvo, i to četiri sina te dvije kćeri. Živjeli su kao i ostali sumještani, prosječnim životom i s mišlju kako djeci osigurati sretno i sigurno djetinstvo. Međutim, okolnosti su se uskoro promijenile i na vratima je bio Prvi svjetski rat. Premda je za začetak rata "zaslužan" sarajevski atentat u tom ratu nije bilo ratnih operacija na tlu Bosne i Hercegovine. Ipak kako smo tada bili pod Austrougarskom čizmom važila je opća mobilizacija te su svi vojno sposobni mladići i zreli ljudi u dobi od 18.-50. godina morali da ratuju po cijeloj Europi zarad tuđih interesa. A ratovalo se na način da su austrogarski časnici uvijek bili u pozadini, a ljudi koji potječu iz ovih krajeva su pak predstavljali topovsko meso u žestokim borbama prsa u prsa, iz kojih je rijetko tko izlazio neozlijeđen. Srećom rat se završio 11. studenog 1918. godine i svi preživjeli vojnici su se mogli vratiti svojim kućama i svojim obiteljima. Neki ranjeni su vjerojatno kući pušteni koji mjesec ranije dok su ostali bili na frontu do posljednjeg dana. A upravo je tih mjeseci među vojnicima harala epidemija gripe koja je izazvala brojne smrti među vojnicima. Tome je pridonijela loša higijena na fronti, korištenje stočnih vlakova za prijevoz iscrpljenih vojnika, hrane i opreme što je vjerojatno i bio jedan od razloga epidemije i širenja gripe. Čim je rat završen vojnici, a od njih i mnogi zaraženi gripom dolaze u svoja sela i nesvjesno pridonose širenju virusa gripe među lokalnim stanovništvom. Tako je ostalo zabilježeno kako je u Šerovini Jozin sin Janko preminuo 24. studenog 1918. godine, potom supruga Anica rođ. Brajko 25. studenog 1918. godine, sin Jure 26. studenog 1918., a sin Petar i kćer Ivka isti dan 28. studenog 1918. godine, te sin Ante 5. prosinca 1918. godine. Za preostali kćer Maru nismo našli podatak je li umrla od gripe ili je pak preživjela. Međutim, poznato je kako je Jozo preživio i ponovo se oženio Delfom Novak s kojom nije imao potomaka. Premda nitko  od trenutno živih ne može pamtiti nesretno nastradale članove Jozine obitelji činjenica da je sin Janko umro u dobi od tri godine, kći Ivka u dobi od pet godine, sin Jure u dobi od 8 godina dok ni ostala djeca nisu bila puno starija možemo samo naslutiti o kakvoj se tragediji radilo. Stoga želimo da ih se ponekad spomenete u svojim molitvama i da ih ne prepustite zaboravu!

Počivali u miru Božjem!

www.foto55.com